Zamislite hipija iz 70-ih, koji mirno sjedi u polju nakon koncerta Jimija Hendrixa u Woodstocku, koji se odjednom nađe suočen s malom vrećicom Gorilla Gluea . “Čekaj, stari... je li ovo ljepilo za namještaj ili tako nešto? » Da, kanabis se jako promijenio od vremena zvončara i bisernih ogrlica.
Danas se moderne vrste često opisuju kao "pretjerane", toliko da se neki pitaju jesu li još uvijek stvorene za opuštanje ili za ekspediciju u svemir. Ali je li istina? Je li današnji kanabis zapravo jači nego prije 50 godina ili je to samo urbana legenda? Dešifriranje anegdota, brojke i tračak nostalgije.
1. Sedamdesete: Joint, znak za mir i idemo
Ah, 70-te… vrijeme kada je sve izgledalo jednostavnije, pa tako i kanabis. Jointovi su se prenosili na festivalima, često uz pratnju akustičnih gitara i snova o svjetskom miru.
U to je vrijeme većina dostupnih sorti dolazila izravno s polja Latinske Amerike ili jugoistočne Azije. Nema uzgoja u zatvorenom prostoru ili sofisticiranih hibrida. Ove biljke, prirodno bogate CBD-om, sadržavale su u prosjeku 2 do 5% THC-a. Za usporedbu, to je poput prelaska s čaše vina na čašicu čiste tekile.
Anegdota: Starinski džoint
Neki zglobovi iz 70-ih nisu ni bili zglobovi. Mit kaže da je grupa početnika slučajno smotala korijander umjesto kanabisa, vjerujući da "sve što izgleda kao trava mora vas napušiti". Spojler: ne radi.
2. Danas: Kanabis na steroidima?
Moderni kanabis je druga priča. S napretkom u genetici i tehnikama uzgoja, uzgajivači su pomaknuli granice. Sada, neke sorte kao što su Girl Scout Cookies ili Gelato dosežu razinu THC-a od 25-30%. Drugim riječima, jedan joint danas ponekad je ekvivalentan nekoliko jointova iz prošlosti.
Zašto ova moć?
Kultivacija u zatvorenom prostoru: precizna kontrola svjetla, vlage i hranjivih tvari.
Genetski hibridi: pažljivo odabrana križanja za maksimalnu koncentraciju THC-a.
Koncentrati i ekstrakti: moderni kanabis više nije ograničen na cvijeće. Koncentrati (vosak, drobilice) ponekad dosežu 80% THC-a.
Za početnike ovo vrlo brzo može postati iskustvo... nezaboravno (ili potpuno zaboravljeno, ovisno o količini koja se konzumira).
3. Što kažu stručnjaci: Između znanosti i senzacija
Brojke govore same za sebe: prema nekoliko studija, prosječna razina THC-a u kanabisu koji se danas prodaje otprilike je tri puta viša nego prije 50 godina. Ali budite oprezni, potencija se ne odnosi samo na THC.
Entourage efekt
Osim THC-a, kanabis sadrži terpene i druge kanabinoide (poput CBD-a) koji moduliraju njegove učinke. Stare sorte, svojom prirodnom ravnotežom, često su nudile nježnije, manje tjeskobno iskustvo. Danas je potraga za maksimalnim THC-om ponekad žrtvovala ovu ravnotežu.
4. Urbane legende: istina ili laž?
“Kanabis je 70-ih bio vrtna trava. »
Netočno… ali ne u potpunosti. Većina biljaka uzgajana je na otvorenom, što je rezultiralo prirodnim nižim razinama THC-a.
“Hipiji su pušili bilo što. »
Ne sasvim! Iako je tadašnji kanabis bio manje moćan, ljubitelji tog vremena znali su cijeniti njegove suptilnosti.
5. Kritički pogled: moć se ne rimuje uvijek sa zadovoljstvom
Iako je moderni kanabis nedvojbeno moćniji, to ne znači da je "bolji". Za mnoge potrošače, overkill može biti sinonim za pretjerano intenzivne učinke: tjeskobu, paranoju, čak i loša putovanja.
Novi trendovi
Povratak sorti bogatih CBD-om, koje omogućuju uravnoteženije iskustvo.
Porast mikrodoza: konzumirajte manje kako biste bolje iskoristili učinke.
Zaključak: doba, stil
Kanabis je evoluirao, kao i naši ukusi, navike i očekivanja. Ali ovaj razvoj događaja nije ni posve pozitivan ni posve negativan. Kanabis iz 70-ih imao je svoj šarm, baš kao što moderne vrste imaju svoju složenost.
Dakle, koji vam je draži? Možda odgovor leži negdje između, u ovoj potrazi za ravnotežom koja nadilazi razdoblja. I zapamtite: bez obzira na desetljeće, uvijek se radi o lišću.